Hidrostatičko ispitivanje, također poznato kao hidrotestiranje, je proces ispitivanja plinskih boca na čvrstoću i curenje. Ovaj test se radi na većini tipova boca kao što su kisik, argon, dušik, vodik, ugljični dioksid, kalibracijski plinovi, mješavine plinova i bešavni ili zavareni cilindri bez obzira na materijal cilindra. Periodično hidro testiranje potvrđuje da je cilindar u ispravnom radnom stanju i pogodan za kontinuiranu upotrebu u određenom periodu.
Hidrotestiranje cilindara je obavezno prema smjernicama Organizacije za sigurnost nafte i eksploziva (PESO). Bešavni cilindri visokog pritiska moraju se podvrgnuti periodičnom hidro testiranju svakih 5 godina ili po potrebi u zavisnosti od stanja cilindra. Nekim plinskim bocama poput CNG-a i toksičnih plinova potrebno je češće testiranje, na primjer svake 2 godine.
Tokom hidro testa, cilindar je pod pritiskom na ispitni pritisak, obično 1,5 ili 1,66 puta veći od radnog pritiska. Time se provjerava elastičnost materijala, koja se vremenom pogoršava s ponovljenim ciklusima punjenja. Cilindar je pod pritiskom, a zatim spušten pod tlakom kako bi se osiguralo da se vrati na svoje originalne dimenzije unutar specificiranih granica tolerancije. Periodična hidrotestiranja potvrđuju da materijal cilindra još uvijek ima adekvatnu elastičnost za sigurnu daljnju upotrebu.
Procedura hidrotestiranja uključuje punjenje cilindra gotovo nestišljivom tekućinom, obično vodom, i ispitivanje da li ima curenja ili trajnih promjena u obliku. Voda se obično koristi jer je gotovo nestišljiva i proširit će se samo za vrlo malu količinu. Ako se koristio plin pod visokim pritiskom, plin bi se mogao proširiti i do nekoliko stotina puta više od svoje komprimirane zapremine, izlažući rizik od ozbiljnih ozljeda. Ispitni pritisak je uvijek znatno veći od radnog tlaka kako bi se pružila sigurnosna granica. Obično se koristi 150% radnog pritiska.
Cilindar se nalazi unutar vodenog omotača koji ima poznatu zapreminu. Vodeni omotač je spojen na kalibriranu biretu koja mjeri promjenu volumena vode unutar omotača. Zatim se cilindar stavlja pod tlak vodom dok ne dostigne ispitni tlak. Pritisak se održava određeno vrijeme, obično 30 sekundi ili više. Za to vrijeme, cilindar se lagano širi i istiskuje nešto vode iz plašta u biretu. Količina istisnute vode ukazuje na širenje cilindra pod pritiskom. Nakon vremena zadržavanja, pritisak se oslobađa i cilindar se skuplja do svoje originalne veličine. Voda koja je istisnuta vraća se u plašt iz birete. Razlika između početnog i konačnog očitavanja birete ukazuje na trajno širenje cilindra.
Trajna ekspanzija ne smije prelaziti 10% ukupnog proširenja. Ako jeste, to znači da je cilindar izgubio dio svoje elastičnosti i da je možda imao pukotine ili nedostatke koji ugrožavaju njegov integritet. Takvi cilindri moraju biti uklonjeni iz upotrebe i uništeni. Hidrotest takođe proverava da li ima curenja posmatranjem pada pritiska tokom vremena zadržavanja ili mehurića koji izlaze sa površine cilindra.
Rezultati hidrotestiranja se bilježe i utiskuju na cilindar zajedno sa datumom ispitivanja i identifikacijskim brojem ovlaštene ustanove za ispitivanje. DOT zahtijeva da hidrostatičko ponovno testiranje i ponovnu kvalifikaciju sprovode registrovani agenti koji su certificirani od strane DOT-a i kojima je DOT-ova uprava za istraživanje i posebne programe (RSPA) izdala važeći identifikacijski broj ponovnog testiranja (RIN). Hidrotestiranje osigurava da su plinske boce sigurne i pouzdane za namjeravanu upotrebu.
Vrijeme objave: 09.10.2023